Veridba (2009) je reklamirana kao romantična komedija sa
Sandrom Bulok i Rajanom Rejnoldsom u glavnim ulogama, a kombinuje tematiku Čaplinove Grofice iz Hong Konga i atmosfere Orvelove Osamdesetčetvrte. Da bi izbegla deportaciju iz SAD, okrutna šefica ucenjuje
svog mladog lepog pomoćnika da je oženi. Da bi ubedili Vladu SAD i njegovu
rodbinu, oni provode nedelju dana zajedno praveći se da su u ljubavi.
Sveprisutna
prismotra vlade nas uvodi u svet Ingsoca iz Osamdesetčetvrte
u kojoj je ljubav najveći greh. Državnu čvrstu imigracionu politiku vidimo kroz
oči uže familije Rajanovog lika, koje prate svaki pokret protagonista. Njih
dvoje, kao u Grofici iz Hong Kionga,
provode nedelju dana zatvoreni u sobi, krijući svoje namere. Poseban omaž
Čaplinu je što tokom filma nije bilo konzumacije
braka, što je glavna šala u Grofici;
pored toga film obiluje fizičkim humorom, a Rejnoldsov lik podseća na Čarlijevog
malog skitnicu.
Sam kasting je umetnost
za sebe, u smislu da je forma prešla u suštinu a suština u formu. Glavna reč
ovog filma je izvrnutost. Naime, u
ovoj komediji apsurda, zamenjene su rodne uloge, žena je šefica, a muškarac je
mali zaposleni koji trpi mobing. Uporediti sa Dve nedelje za zaljubljivanje u kome Sandra Bulok glumi potlačenu
asistentkinju. Naravno, eksploatiše se i perverzija demaskulinizacije, pošto,
iskreno, koji muškarac nije sanjario o svojoj šefici koliko god ona bila
starija od njega. U firmi je zovu veštica
što izvrće izreku domaćica u kuhinji,
veštica u krevetu. Ovo osnaženje drugog
pola je ono što izdvaja Veridbu od seksističkih komedija na koje smo
navikli; u filmu ima više muške golotinje nego ženske...
Druga izvrnutost
kastinga je što su se u ulogama Sandra i Rajan zamenili za nacionalnosti:
Sandra je Amerikanka, a u filmu njen lik je iz Kanade, Rajan je Kanađanin, a
njegov lik iz Amerike. Izvrnut je i smer migracije, umesto latinoameričkog puta traženja
sreće na severu, u filmu dođoška je iz Kanade i ne želi da se
vrati.
Jedna od glavnih tehnika
je Kapetan očigledni, pošto film
obiluje bespotrebnim verbalnim objašnjenjima rupa u scenariju, koje zajedno sa
blentavom ulogom Rajana Rejnoldsa – kapitalističke pepeljuge - koju je ponovio
iz serije Dva momka, devojka i picerija,
doprinose da se gledalac oseti glupo kao bilo koji Okeanac iz Osamdesetčetvrte ili
Meksikanac koji je nelegalno u Americi, zbunjen pred papirologijom i okrutnim
tretmanom u zemlji hrabrih i domu slobodnih...
U jednom trenutku orao, simbol Amerike, odnosi mobilni telefon, kao da odnosi junakinjine
probleme sa posla i dopušta joj da se ona oslobodi i da voli na svežem vazduhu
Aljaske (jasna referenca na Rusiju, koju Amerikanci ne razlikuju od SSSR-a).
Ova distopijska kritika sistema zamotana u ljubavnu priču nas ostavlja sa još
jednom paradoksalnom životnom istinom:
-
Margaret
je u onom avionu.
-
I
nije stigao da joj kaže...
-
Šta
da joj kaže?
-
...da
je voli.
-
Da bi
ona njemu mogla da kaže da i ona njega voli.
-
Ali,
kako...
-
Da ga
ne voli ne bi otišla.
- Naravno!
Nema komentara:
Objavi komentar