Prvi u seriji Harold i Kumar filmova, Harold i Kumar idu u Beli Zamak (2004) govori o prijateljstvu
i sazrevanju i hrabro pomera mnoge granice Holivuda. Premisa je naizgled jednostavna,
dva momka pod uticajem tetrahidrokanabinola, vođeni
osećajem specifične gladi, traže restoran brze hrane Beli Zamak.
Harlod i Kumar u maniru Hladnokrvnog Luka nastavljaju ka svom cilju uprkos nevoljama
koje ih čekaju na svakom ćošku grada. Njihov cilj je Beli Zamak - ovde “onaj
osećaj kada dobiješ ono što želiš”, sveti gral, večni život, samoostvarenje,
nazovite ga kako god hoćete, nazovite ga Belim zamkom. Harold i Kumar su alhemičari duše, dva najbolja druga, Jing
i jang, Boni i Klajd. Njihova blejačka (eng. stoner) filozofija je nasledstvo antičkih Ciničara, a oni su Veliki Lebovski generacije milenialsa.
Ispitivanje granica drugarstva i homoseksualnosti (sredina osuđuje njihovo drugarstvio, Nil Patrik Heris u ulozi ženskaroša pre Kako sam upoznao vašu majku) prostire
tepih prihvatanju anime i izlečenju društva od homofobije. Ovo je priča o
slobodi izbora, vladavini prava, o onoj Americi o kojoj su pisali Džon Adams,
Tomas Džeferson, Bendžamin Frenklin i onaj miš. Protagonisti filma su indijskog
i koreanskog porekla, a obraćaju se svim mladim ljudima. U ovom slučaju
zasićenost stereotipima i klozetskim humorom je vickasto oruđe osude
konzervativnijih delova američkog glasačkog tela.
Slojevitost i filosofija ovog velikog dela se otkriva tek
posle trećeg gledanja. Na primer, komšije u stanu pored, Goldstin i Rozenberg,
su praktično dvojnici Harolda i Kumara, i kroz priču se provlače naznake
paralelnih svetova, pitanja postojanja sudbine i jedinstvenosti i neponovljivosti
svakog bića.
Harold i Kumar zaslužuju mesto u obrazovnom programu. Glavne likove možemo posmatrati kao personifikacije različitih
efekata psihoaktivne supstance – kanabis, koju zloupotrebljavaju. Harold
predstavlja anksioznost, paranoju,
nemogućnost koncentracije, povećanu introspekciju, vizuelne iluzije, dok Kumar
predstavlja opuštenost, sanjarenje, euforiju, kreativnost; u oba slučaja, kao
glavni efekat i pokretač radnje, je očekivano uživanje u hrani. Nadrealni humor
tera na pitanje da li se sve to uopšte desilo, da li je ovaj svet nezavisan od
uma posmatrača i šta sve to, zapravo, znači?
Nema komentara:
Objavi komentar